Priča započinje 1979 godine kada Alessandro Diottasi, nakon za njega neshvatljive smrti njemu drage osobe zbog droge, počinje priču zvanu Mondo Nuovo. To je priča puna nade koja je postala kolijevka stotinama mladića koji su u jednome trenutku svoga života izabrali krivu stranu ceste. To je priča jedne Zajednice, ali i osobna priča ljudi koji se bore, pate mijenjaju i sazrijevaju u uvjerenju da se iz droge može izići. 1979 .godine započinje sa radom udruga «Zdrava Civitavecchia». 

Udruga je bila sastavljena od volontera i osoba koje su u životu imale ili proživjele problem droge.  U početcima su se momci, ovisnici  nalazili na kratko vrijeme tokom dana da probaju shvatiti «zašto»? je došlo do njihovoga ovisničkoga iskustva. Uskoro se pokazalo da takav način rada nije dovoljan te se došlo do ideje da se otvori dnevni rezidencijalni centar. Centar koji je otvoren u Civitavecchi se ubrzo pretvorio iz dnevnoga u centar koji radi puno radno vrijeme. Nakon toga se udruga preselila u jednu malenu kuću u blizini Rima, ali je ona vrlo brzo postala nedovoljna za sve ovisnike koji su željeli ući u zajednicu.

1983. godine dobila se u najam jedna napuštena nenastanjena kuća te su započeli radovi na rekonstrukciji.  Bilo je malo stvari na raspolaganju i nepodnošljiva hladnoća koja je tjerala momke da se dižu usred noći kako bi se grleći zagrijali, samo su pojačavali nadu u uspjeh.   Prvi susjedi su bili negostoljubivi jer su slabo poznavali problem droge i momke su zvali «neprihvatljiva banda drogiranih». 

S vremenom, shvativši tko su osobe nastanjene u toj kući, rođen je jedan odnos prijateljstva i suradnje koji traje još i dan danas. Uz velike probleme, ekonomske i materijalne, uspjeli su završiti radove i stara uništena kuća je postala «Villa Paradiso»(Vila Raj).Danas još uvijek pod tim imenom, razvila se kao glavni centar zajednice. U ovom centru napisani su «Životni principi» koji su temelj pravila zajednice. 
U srpnju 1986. godine dobivena je u najam jedna kuća na dva kata u Tarquini (VT), predio Montarozzi. Niti ta zgrada nije bila u dobrome stanju jer je bila napuštena više od dvadeset godina. No, momci su radili na rekonstrukciji sve više inspirarini nadom da se vrate u normalan život. Nadom koja je bila toliko živa da je taj centar nazvan «Colle Speranza»(Brežuljak nade). Treći centar  otvoren je 1990. godine unutar grada Civitavecchia, na predjelu Santa Lucia. Centar još i danas ugošćuje momke koji obavljaju svoje poslove u zakonskom sjedištu i upravi zajednice.

1991. godine otvorena su još dva nova centra. Prvi smješten u općini Monte Romano koji se zove «Villa Ciulepi» u sjećanje na Gianpiera, momka umrlog od posljedica AIDS-a. Taj mali, ali topao i gostoljubiv centar, postao je obiteljska kuća za  mladiće sa zdravstvenim problemima uzrokovanim njihovom ovisnošću.

U prosincu iste godine, u predjelu Montepertuso, otvara se prvi centar izvan regije Lazio. Zbog njegove pozicije u prirodnom i nezagađenom ambijentu, punog šuma i zelenila, nazvan je «Collina della Luce»(Brežuljak svjetlosti) i postao je duhovni centar zajednice.

Na kraju ljeta 1992. godine u Teramu, regija Abruzzo, otvara se centar «S.Maria Madre della Fiducia»(Sveta Marija Majka Vjere), gdje momci koji uđu u zajednicu svladavaju prvi period privikavanja i uklapanja na način života zajednice. Nakon što su napravljeni potrebni građevinski radovi, zajednica je proslavila otvorenje centra 8.svibnja 1993. godine.

Ostvarenje sna Alessandra Diottasia, osnivača zajednice Mondo Nuovo, ispunilo se 2.siječnja 1997. kada je iskoristivši svu ušteđevinu zajednice, pribavio jedno zemljoradničko imanje i otprilike 20 hektara zemlje u okolici Tuscanie(VT). To je jedini centar u potpunom vlasništvu zajednice i postao je simbol nade koju njegovo srce uspije uvijek dati svima. Centar je upravo zbog toga nazvan «Citadella della Speranza – Adelphia»(Gradić Nade). To nije samo centar za oporavak ovisnika, nego i svih onih koji na bilo koji način pate.

U ožujku 1999. godine, 20 godina nakon osnutka zajednice, otvorilo se novo poglavlje za Mondo Nuovo. Otvoren je centar «Sv. Ante Padovanski» u Nuniću, na pola puta između Zadra i Šibenika. Centar je otvoren u suradnji sa Caritasom Zadarske nadbiskupije. To je jedini centar zajednice izvan Italije i u njemu na oporavak dolaze ovisnici iz Hrvatske. Tokom svih ovih godina Mondo Nuovo je zbog svoga programa i otvorenosti za sve bez obzira na vjeroispovijest, način života ili probleme s kojima su se susretali ovisnici postao važna karika u borbi protiv ovisnosti, te je priznat i cijenjen kako od starne ovisnika koji žele promijeniti način svoga života, tako i od nadležnih službi za borbu protiv ovisnosti u Republici Hrvatskoj.

Još jedan važan podatak za Zajednicu Mondo Nuovo je i otvorenje centra u Agnadellu(CR), regija Lombardija, koji je otvoren u suradnji sa Župom i Biskupijom Cremone. Mali, ali topli centar otvoren za pomoć ovisnicima i njihovim obiteljima.