Program rada

Svaka osoba ima svoj proživljeni period ovisnosti. Trajanje programa je period oko tri godine, ali realno vrijeme oporavka pojedinca ovisi o osobnosti, motivaciji, vremenima reakcije i sposobnosti za resocijalizaciju.
Faze oporavka su slijedeće:
–    faza boravka
–    faza resocijalizacije.

Faza boravka
Kada osoba uđe u Zajednicu za njega se sastavlja program individualne intervencije. Trajanje programa nije fiksno i ne može biti predviđeno jer osobe nisu niti brojevi niti rezultati. Ostanak u Zajednici biti će temeljen na planovima radnog (za profesionalno formiranje) i introspektivnog rada-za jačanje osobnosti i karaktera. Tu će uvijek biti podrška psihologa i ostalog osoblja Zajednice. 

U periodu boravka, put u Zajednici je podijeljen na tri važna momenta. Vremenski nisu strogo postavljeni unaprijed, ali su dosta važni da bi se korisniku osigurala jedna postepenost intervencije; postoji faza primanja i ambijentiranja, zatim faza orijentacije i posljednja je faza pripreme za resocijalizaciju. 
Na putu u Zajednici evidentiraju se faktori osobnih i obiteljskih poteškoća koji povezani s društveno-ekonomskim, političkim i ambijentalnim razlozima te čine jasnu i potpunu sliku zašto je  došlo do devijacije tj. do ovisnosti pojedine osobe.

Nakon prve faze (od 1 do 3 mjeseca) primanja i ambijentiranja te upoznavanja vlastitog života (gdje je moguće stabilizirati prvi dio individualne intervencije), odmah se prelazi na upućivanje u razne poslovne sektore za profesionalnu orijentaciju korisnika.  Kroz usvojene radne vještine uspostavljaju se odgovornosti koje su jako važne kao potrebno oruđe za pojačavanje samopoštovanja korisnika. Profesionalna priprema je bitna za ponovno uvrštavanje u svijet odgovornosti u poslu. Proces jačanja smisla za odgovornost jedne osobe je jako važna komponenta u programu i cilj je pojačavati ga tijekom cijelog ciklusa u Zajednici.


Zajednica podupire potpunu resocijalizaciju korisnika. Na primjer, nakon prve godine boravka dopušteni su kraći dopusti kući kako bi se provelo malo vremena u obitelji, a na taj način se stavljaju na kušnju dobivene sposobnosti i provjerava se napravljeni put u Zajednici, kako osobni tako i onaj od obitelji. Pokušava se izbjeći uspostavljanje ovisnosti o Zajednici, dakle, pokušavaju se vidjeti sposobnosti oporavka i sudara sa vanjskom stvarnošću. 

Faza resocijalizacije
Konkretna resocijalizacija korisnika je poduprijeta je od Zajednice kroz inicijative usmjerene prema kompletnoj autonomiji osobe. Korisnici, na kraju njihovog uključivanja u poslovne ambijente, pripremljeni su kao stručnjaci i profesionalci koji su prošli tehničko-praktične tečajeve organizirane bilo od Zajednice ili od javnih struktura.

Resocijalizacija je jedan vrlo delikatan zadatak koji uključuje duži period boravka u Zajednici i daje jedan novi, puni odnos s društvom, a na taj način Zajednica priprema i obitelji na ponovan prihvat momaka  kroz brojne susrete i provjere.

Zajednica Mondo Nuovo omogućuje korisnicima da završe osnovnu ili srednju školu pa su tako mnogi tijekom programa završili osnovnu ili srednju školu ili dobili druge diplome. 

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i Ured za suzbijanje zlouporabe droga Vlade RH (koji je od 01.01.2019. sastavni dio Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo) financira projekt resocijalizacije “Znanjem protiv predrasuda” u sklopu kojeg su korisnici terapijske zajednice Mondo Nuovo završili osposobljavanje za kuhara, osposobljavanje za soboslikara, osopobljavanje za zavarivača REL postupkom, ospobljavanje za pčelara, osposobljavanje za rad na računala i tečajeve stranih jezika. Navedena osposobljavanja se upisuju u elektronsku radnu knjižicu i mnogi naši korisnici su zahvaljujući završenim osposobljavanjima pronašli posao nakon izlaska iz terapijske zajednice. 

Od 1984. godine u kojoj su bili postavljeni prvi sistemi resocijalizacije, mnogo korisnika je našlo zaposlenje u raznim tvrtkama i javnim ustanovama zahvaljujući pripremi za posao odrađenoj u našim centrima, a mnogi su uspjeli otvoriti svoja privatna poduzeća.

Kraj ciklusa dobije se u dogovoru Predsjednika zajednice sa svim osobljem (psiholozi, operatori…).

Terapeutsko-rehabilitativni program zajednice Mondo Nuovo trudi se poduprijeti osobu u dostizanju životne ravnoteže kroz slijedeće ciljeve:
– otkrivanje vlastite individualnosti, svijest o problematici koja je osobu dovela do ovisnosti i obveza za rješavanje tog problema;
– otkrivanje odnosa kroz rad u grupi, ponovna podjela uloga u obitelji;
– osobni proces odgovornosti kroz postepeno stjecanje sposobnosti i samopoštovanja.

Tijekom programa se vrši individualna i grupna psihoterapija.

Individualna terpija
Temeljna načela intervencije nastaju na jačanju vlastitih sposobnosti (samopromatranje, znati kontrolirati impulse, sigurnost u međuljudskim odnosima) i povećanju društvenog prilagođavanja (profesionalna orijentacija i sl.).

Psihoterapija može biti definirana kao razgovor između dviju ili više osoba od kojih je barem jedan psiholog ili psihoterapeut, a ostali su voditelji i korisnik u programu.

Psihoterapija se temelji na ovim pretpostavkama:
– s emotivne točke stajališta lakše je pričati o svojim problemima drugoj osobi koja sluša s empatijom (suosjećajem) i ne osuđujućim stavom;
– u ovom procesu korisnik mora shvatiti odnose među svojim emotivnim poremećajima i njegove prijašnje emotivne odgovore na takve događaje, bili oni ispravni ili ne;
– osim toga, terapeutski proces može načiniti jedno pozitivno emotivno iskustvo, dopuštajući korisniku da ima odnos s povjerljivom i sigurnom osobom.

Terapeut sa svojim stavom može potaknuti promjenu u načinu razmišljanja i ponašanja korisnika.
Stavovi terapeuta moraju biti slijedeći:
– mora pokazati sposobnost da shvaća, da razumije reakciju i stanje korisnika kod posebnih, vanjskih ili unutarnjih događaja;
– mora pitati naknadne informacije i objašnjenja, olakšavajući korisniku upoznavanje samog sebe;
– mora (trebao bi) razjasniti motiv određenog tipa ponašanja ili objasniti vezu  među mislima, osjećajima, aktualnim ponašanjima s prošlim događajima;
– mora poduprijeti, potaknuti korisnika, pokušavajući pokrenuti izvore njegovog JA, kako bi se pojačala sposobnost prilagodbe;
– mora učiti korisnika, pružajući mu nove spoznaje koje bi mu mogle biti korisne da riješi svoju egzistencijalnu dilemu;
– mora staviti korisnika nasuprot njegovoj odgovornosti, pokazujući mu kvalitete i posljedice njegovog ponašanja;
– individualnu psihoterapiju ne vrše samo psiholozi u Zajednici. Čak i kada se psihoterapija provodi bez sistematskog objašnjenja i bez teorijske orijentacije profesionalnih psihologa, ona može biti efikasna jer u Zajednici, onaj tko se brine o psihološkim problemima korisnika je odgovorni za međuljudske odnose (on je također u programu) i ima podršku i pomoć od strane psihologa i voditelja zajednice.

Grupna terapija
Grupna terapija je model savjetovanja i prihvaćanja pravila unutar grupe pripadanja, kako bi se potaknulo prilagođavanje na pravila i zahtjeve zajednice.

Grupna terapija je terapija podrške ostvarena da bi se korisnicima koji imaju probleme s prilagođavanjem olakšao period prilagodbe te da se osjećaju zaštićenim i da postoji netko tko ih vodi. 
Grupna terapija može biti jako efikasna kod osoba koje imaju potrebu za zdravijim međuljudskim odnosima.  U terapiji sposobnosti izražavanja, terapeut ne pokušava usmjeravati ponašanje i osobnost korisnika, nego se drži pasivno, kao onaj koji shvaća i ne osuđuje. Terapija sposobnosti izražavanja prati procese i probleme unutar grupe. Očekivanja u granicama sposobnosti osoba da sudjeluju u terapiji i koriste terapeutski rad su uglavnom pozitivna.

Različite su karakteristike jedne terapeutske grupe:
– postoji izjednačavanje hijerarhijskih pozicija i razlikovanja, na primjer pomoću uporabe imena među svim članovima grupe;
– evidentiraju se događanja unutar grupe, pažnja je na onom što se dešava ovdje i sada, to jest na psihičkim i osobnim događajima trenutnog života tog korisnika;
– u okvirima grupe pokušava se potaknuti slobodna komunikacija i naglasiti činjenica da svako ponašanje ima određenu posljedicu i značenje za koje je osoba odgovorna;
– suočavanje postaje međusobno uvažavanje i sa strane voditelja i sa strane korisnika, a to je u skladu sa konceptom Zajednice da se preuzmu odgovornosti za vlastito ponašanje.

U periodu provedenom u Zajednici svaka osoba je praćena i od liječnika, zubara i infektologa. S točno određenim vremenskim rokom korisnici su podvrgnuti kliničkim analizama i specijalističkim pregledima te je omogućeno liječenje ukoliko je propisano od doktora.